Stigao nam je još jedan vikend, a s njim i sunčana subota tijekom koje su građani, uz lijepo vrijeme, mogli uživati i u ugodnim temperaturama. U nastavku donosimo fotogaleriju novih modnih kombinacija kojih ni ove subote nije nedostajalo.

Objava FOTOGALERIJA Nova sunčana subota uz zanimljive modne kombinacije pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Subotnja zadarska špica ovoga je puta osvanuła u zimskom izdanju koje se nitko baš nije pretjerano veselio vidjeti. Krenulo je s kišom, nastavilo s vjetrom, a iz zaleđa je, onako za dodatni ugođaj, stigla, spustila se s Velebita, kažu nam i poneka – sniježna pahulja. Kalete su se malo ispraznile, trgovi su postali tiši, a Kalelarga je nakratko djelovala u stilu naziva – neobično prostrana. Ipak, upravo u takvim trenucima na ulicama se pojavljuju oni najvjerniji. Oni koji subotnju šetnju ne preskaču ni pod kakvim vremenskim prognozama.

Naš fotograf već je od ranog jutra lovio kapljice na objektivu, prateći prve šetače koji su hrabro odmicali kišobranima kao štitnicima protiv zadarske zime u jeseni. Na Forumu su se tražila zaklonjena mjesta, ali ni to nije spriječilo nekoliko turista da se nasmiju kameri i poziraju kao da su usred proljetnog izleta. Kod Donata su prolazili u brzim koracima, uz pokoje nervozno namještanje šala i kapuljača. Foša je odjekivala zvukom valova, njihanjem brodica i lupkanjem mokrih tenisica pod zidinama. Psići u šetnji nisu djelovali nimalo impresionirano meteo neprilikama, ali su zato s ponosom nosili svoje malene kaputiće, pufaste jakne ili kišne kabanice kojima bi pozavidjeli i neki na modnum pistama.

Roditelji su gurali kolica s bebama umotanima kao male grudvice, a poneki mlađi par ukrao bi poljubac čim bi se kiša nakratko smirila. Selfiji pod mokrim nebom bili su pravi hit, pogotovo kada bi neka lumbrela uletjela u kadar, šarena i odvažno razigrana, kao da se natječe koja će tmurnom danu biti najveseliji dodatak . Prolaznici su zastajali pod nadstrešnicama kako bi u dvije sekunde prelistali najnovije naslove iz politike i sporta, uz onaj brzi, tipično zadarski “jesi vid’ ovo, a?”. I onda bi nastavili dalje, kao da ih bura gura, ili je južina, a kišobran vuče u drugom smjeru, ‘uvik kontra’.

Čizme su šljapkale po lokvama koje su se tvrdoglavo širile po pločnicima. Šuškavci su se oglašavali na svaki jači udar vjetra. Kaputi su se nosili zakopčani do grla, jer subotnja špica možda jest tradicija, ali zdravlje je, složit će se svi, ipak prioritet svima. Ipak, grad je i danas imao svoj poseban ritam, sporiji i oprezniji, ali jednako šarmantan. Čak i kada je gotovo prazan, Zadar ima onu posebnu iskonsku toplinu Dalmacije i Mediterana koja dolazi iz pogleda ljudi koji ga vole, a to se vidi, posebno u ovakvim danima.

Arif Sitnica bilježio je redom kadrovima: osmijehe koji izbijaju unatoč vremenu, romantična skloništa pod istim kišobranom, pali suncobran pod kišnim kapima, dječje cipelice koje veselo skaču po vodi i pseći pogled koji govori “što ćemo sad?”. Njegove slikice dokaz su da špica ne živi samo od vremena, nego od ljudi. Do kraja. Od priča koje nose, od navika koje čuvaju i od subota koje se ne preskaču nikada.

I dok je vjetar pojačavao, šetnja je polako prelazila u brži korak, ali niko nije imao dojam da je subota izgubljena. Dapače, baš u toj kombinaciji kiše, kaputa i upornosti điravanja krije se pravi zadarski duh: uvijek se ide dalje, pa makar i protiv vremena… (PL)

Objava KAD ŠPICU PREUZME KIŠA Lumbrele, kaputi, đir u čizmicama i zadarski optimizam pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Subotnja jesenja špica u Zadru još jednom je pokazala zašto gradske ulice imaju onaj posebni šarm koji ne ovisi ni o vremenu ni o sezoni, poluoblačan dan nije spriječio Zadranke i Zadrane, ali ni pokoje uporne turiste, da se spuste na Kalelargu, prošetaju preko Pet bunara, zastanu na Forumu ili odmore uz more na rivi i guštaju na kamenim skalinama ‘orgulja’. Lagani kaputići, čizmice, šalovi i džemperići smjenjivali su se s iznenađujuće hrabrim modnim izletima koji su podsjećali više na srpanj nego na studeni, što je već odavno postala mala subotnja tradicija.

Na fotografijama se smjenjuju dječja kolica i psići, zagrljeni parovi i prijateljske ekipe u potrazi za savršenim selfijem, a među njima i oni koji još uvijek nose kameru oko vrata poput dalekoistočnih posjetitelja u misiji otkrivanja grada. Već uobičajena kavica na terasama pretvorila se u laganu ćakulicu, idealan ritam za početak vikenda u kojem je dalmatinski biser živnuo taman koliko treba – dovoljno da se osjeti puls, a opet dovoljno mirno da se uživa u svakom koraku od mosta preko Narodnog trga i ‘četiri kantuna’ do Foše, kaleta Varoši, Donata…

Zadarska špica još je jednom dokazala da nije važno koliko je oblaka na nebu, nego koliko života ima na ulicama – a ove subote, bilo ga je baš dovoljno za jednu lijepu, običnu toplu jesensku priču bez velikog glamura i jet seta, znanih nam i nenzanih lica koju potpisuje neizbježni Arif Sitnica. (PL)

Objava NAŠA ZADARSKA ŠPICA Subota puna šetnje, stila i – dobre vibra pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Subotnje jutro u Zadru ponovno je imalo onaj prepoznatljivi ritam – mješavinu laganog koraka, mirisa kave, šuškanja jakni i priča koje lebde zrakom između Kalelarge i rive, između Foše i Donata. Autor foto-galerije, Arif Sitnica, još jednom je svojim objektivom ulovio sve ono što čini subotu subotom, špicu špicom, i Zadar – vječnim gradom trenutka. Njegove fotografije – kako bi to ‘novovjekovni’ kolege napisali – nisu tek niz kadrova, nego mala kronika života, smotana u svjetlu, boji i osmijehu, u pogledu slučajnog prolaznika ili u pokretu djeteta koje vuče balon veći od sebe samoga.

Zadranke i Zadrani svih generacija, od baka koje su jutros navukle vunene veste i polako nogu uz nogu s osmijehom komentirale kako je ‘opet zapuvalo s burina i Velebita’, do mladih koji su se za špicu uredili kao da su na modnoj pisti, svi su se slili na svoja mjesta – na most, Forum, Kalelargu, Trg, Tri i Pet bunara. Uz njih su koračali psi i psići, na povodcu, u džepu jakne, u naručju, svaki s istom misijom – prošetati, vidjeti, biti viđen kao standard.

Na svakoj drugoj fotki neki selfie – uz more, uz sv. Šimuna, uz Pozdrav Suncu koji se zrcali u jesenskim zlaćanim zrakama. Turisti su, kao i uvijek, začuđeno gledali prema nebu, prema kamenim pločama, prema svemu što je u Zadru odavno ‘s nama’, a njima djeluje kao čarolija. S Dalekog istoka došli su s fotoaparatima većim od maraske i makijata, oduševljeno slikavali i pozirali pokraj svakog kantuna.

Tu su i elegantna gospođa u crvenom, gospodin s manšetom i Top tenisicama. Na klupicama se gušta – kava, cigareta, pogled u daljinu i duga, dobra, stara ćakula. Tema? Uvijek ista, vječna, domaća. Malo o materi, malo o ćaći, o ženi koja ‘uvik ima zadnju’, o punici koja zna sve, o svekrvi, kumu, kumi, susidima, o politici – livo, desno, svejedno, o Hajduku, o Livaji, o Jupi i KK Zadar, o tome kako je ‘nekad bilo više duše u balunu’ i Jazinama, i kako su kave bile jeftinije, ali ljudi topliji nego sada.

Na jednom prozoru – otvorena ponistra, suši se roba, a netko promatra prizor odozgo, kao kazališni gledatelj i redatelj koji ne želi propustiti ni jedan čin ove predstave života. Djeca u kolicima vrpolje se dok roditelji pokušavaju popiti gutljaj kave prije nego što krene novi val plača. Ulični svirač s gitarom, kao iz filma o Mediteranu, prebire po žicama neku staru melodiju koja podsjeća da je rima ovdje kao i klima – lijepa, blaga, mirisna i topla.

Njih tri kao da su ispale iz naslovnice glazbenog albuma – možda Beatlsi, možda samo trio koji zna što znači imati stila. Njihove siluete prolaze pokraj starog zida, a Sitnica ih hvata u trenutku koji izgleda kao kadriran san. Par koraka dalje, momak koji sa slušalicama na uhu izgleda kao iz reklame za Coca-Colu, naslanja se na zid, smiješi se nekoj curi koja to možda nije ni primijetila, a možda i jest – samo ne želi pokazati, scena iz nekog filma.

Neki žure – možda na tržnicu, možda u pekaru po tople kifle, neki u dućan. Drugi idu laganini, s rukom u ruci, s pogledom koji ne traži ništa više od onoga što već ima. Jer Zadar subotom ujutro nije samo grad – to je raspoloženje, stanje duha, ritam srca koji kuca između ‘ajmo još jednu’ i ‘aj, ća kući na ručak’.

Sitnica je u krupnim kadrovima opet uspio ono što uspijeva samo rijetkima – da ništa obično ne izgleda obično. Da burin ne bude samo vjetar, nego scenografija. Da klupa nije tek mjesto za sjedenje, nego kazališna loža iz koje se promatra puls grada. Da pas koji gleda u more ne izgleda izgubljeno, nego kao student filozofskoga. Da dijete koje vuče igračku po Kalelargi zapravo povlači nit kojom sve nas povezuje u zajednički trenutak života.

Zadar je, i kad je hladniji, uvijek topao. Ljudi su malo deblje obučeni, ali lica su ista – ona koja se smiju, koja pozdravljaju, koja žive ritam grada. Na mostu se, kao i uvijek, na koncu staje, ne zbog prometa, nego zbog pogleda. Bedema ili Branimira. S kontra strane, stariji par gleda prema Nazoru i tiho govori: ‘E, vidiš, tu smo se mi upoznali’. A kraj njih, mladi par smije se, i možda upravo u tom trenutku započinje novu zadarsku ljubavnu priču, tradicija.

I sve to Sitnica vidi, sve to uhvati, a ništa ne forsira. Jer prava zadarska špica ne treba režiju. Ona se taman dogodi sama – u trenutku kad sunce pogodi kamen, kad burin i tišina prođe kroz kosu, kad pas zalaje na galeba, kad gitara zasvira, kad netko viče ‘ajme, di si!’, i kad svi ti trenuci, svaki za sebe sitan i nevažan, zajedno postanu – priča.

Subotnja zadarska špica nije puka vijest za portal– ona je navika, ritual, mala liturgija. Ona je dokaz da, bez obzira na sve što se mijenja, nešto u ovom gradu uvijek ostaje isto: ritam, osmijeh, pogled prema moru i osjećaj da je život, kad ga tako pogledaš – baš dobar.

I zato, hvala Arifu što nas svakog vikenda podsjeti da to primijetimo. Itekako. Jer dok on gleda kroz objektiv, mi, gledajući njegove fotografije, ponovno vidimo sebe – one opuštene, nasmijane, bez stresa, zadarske, baš onakve kakvi želimo biti i sada i za svagda… (PL)

Objava NAŠA ZADARSKA ŠPICA Burin, tradicija đira i neponovljiva ‘subotnja liturgija’ pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Subota, prvi dan studenoga, donijela je Zadru onaj poseban miks jeseni i ljeta koji samo Dalmacija zna servirati. Dok su mnoga dvorišta i groblja tiho mirisala na krizanteme i svijeće, gradska špica disala je nekim laganijim, nedjeljnim ritmom – bez gužve, ali s osmijesima.

Na Forumu se sunce prelijevalo preko kamenih ploča, Kalelarga je žamorila uz šuštanje vrećica i klikanje fotoaparata, a most, Riva, Narodni trg i Pet bunara svjedočili su još jednoj suboti u kojoj se Zadranke i Zadrani, unatoč Danu mrtvih, nisu odrekli svog rituala – kave na suncu i đira kroz grad.

Pod kamenim zidovima i zidinama, na stolovima su se redali makijati i čaše mineralne, a pod suncobranima se, kao i uvijek, pričalo o svemu i ničemu. Mediteran. Neki su došli u šetnju s buketom cvijeća u ruci, neki sa psima, neki s djecom u kolicima, a neki tek da ‘uhvate malo zraka i pogledaju svita’. Brodice su ljuljuškale u luci, veslači klizili uvalom Jazina, a turisti još nisu posve odustali od zadarskog izlaska i zalaska – mobiteli i selfiji i dalje su radili punom parom. Tradicija…

Zadar se danas obukao šareno: jedni su prošetali u kratkim rukavima i sunčanim naočalama kao da je lipanj, dok su drugi već zakopčali kapute, navukli čizme i spremno dočekali start 11. mjeseca. I jedni i drugi – u pravu, jer ovdje i vrijeme ima svoj ritam.

Lijepe Zadranke ponovno su ukrale poglede prolaznika, smijeh se miješao s mirisom kave, a svatko je pronašao svoj kutak pod jesenskim suncem. I baš taj spoj jednostavnosti, ‘života i lipote’ uhvatio je objektivom Arif Sitnica, čiji kadar već godinama najbolje govori što znači ‘zadarska špica’ – malo taštine, puno topline, trenutak mira.

Grad možda nije bio krcat kao obično, ali Zadar je i danas bio – Zadar. Zadrana. Pomalo sjetan, ali živ, okupan svjetlom i pun onog nečega što se ne može opisati riječima, već samo osjetiti. A tko to zna, zna. (PL)

Objava ZADARSKA ŠPICA U jesenskom điru stila i mira – sunce, osmijesi, trenuci sjećanja i buketi krizantema pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Subota u Zadru, ona prava jesenska — nebo sivo, zrak gust od vlage, ali šušur ne posustaje. Kalelarga diše svojim tempom, kafići puni, šalice tople, osmijesi prisutni. I dok se s neba sprema pokoja kap, Zadrani i njihovi gosti ne daju se smesti. Arif Sitnica uhvatio je svojim objektivom one male, svakodnevne trenutke koji čine špicu — one zbog kojih volimo vikend, bez obzira na oblake…

Na Forumu i Trgu miješaju se mirisi kave i čaja, razgovori o svemu i ničemu, smijeh i žamor djece u kolicima. Psići strpljivo čekaju kraj stola, dok se njihovi vlasnici dogovaraju hoće li kišobran ili ipak samo kapuljaču. Na mostu se fotografira, riva kao uvijek pozornica za selfije, a bicikle i romobili izmjenjuju se s koracima laganog đira.

Zanimljivo je gledati taj jesenski modni miks — od šlapa i kratkih rukava do kaputa, čizama i šalova. Kao da se Zadar još ne može odlučiti u kojem je godišnjem dobu, ali mu to itekako pristaje. Do kraja. Jer i kad se sprema kiša, grad ima onaj poseban, zadarski sjaj — pomalo nostalgičan, pomalo živahan, uvijek fotogeničan.

Turista još ima, možda manje nego ljeti, ali dovoljno da se čuje pokoje “wow” kad naiđu na pogled s rive. A naši domaći? Njima je sve po starom — kavica, đir, ćakula. Jesen je stigla, ali špica ne staje… (PL)

Objava SUBOTNJA ŠPICA I SITNICA Jesenski đir po Zadru: kratki rukavi, kaputi i pokoja lumbrela — sve u istom kadru pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Mirisi, okusi i stari đir: Zadar ima svoj street food festival…

Zadarska tržnica od danas više nije samo mjesto za kupnju namirnica – postala je pozornica nove gradske priče koja spaja gastronomiju, lokalnu sredinu, ruralnu i urbanu vibru. Prvim izdanjem manifestacije Pijat na Pijaci, koja će se održavati redovito svake subote izvan turističke sezone, pokrenut je projekt kojim se život vraća u staru jezgru grada, i to kroz okuse, mirise i susrete na otvorenom, uz susjedne štandove pune poljodjelskih proizvoda što čitavom događanju daje dodatnu zanimljivost i čar.

U vremenu od 11 do 17 sati, plato tržnice pretvoren je u živahno okupljalište lokalnih chefova, ugostitelja, OPG-ova i malih proizvođača, čime je Zadar dobio svoju verziju popularnih gastronomskih koncepata poput ljubljanske Otprte kuhne ili zagrebačkog Place Marketa. Ideja je jednostavna – opuštena atmosfera, dobra hrana, lokalni proizvodi i mjesto za đir, gušt i druženja. Manifestacija će se održavati i 25. listopada, 8., 15. i 22. studenoga, a ako se ideja pokaže uspješnom – plan je proširiti je i na predsezonu nakon Adventa .

Organizator manifestacije, zadarski turistički stručnjak Goran Sremec iz agencije Adriatic Eventure DMC, okupio je brojne ugostitelje i proizvođače kako bi zajedno ponudili autentičan zadarski doživljaj. Od sushija iz Shodai kuhinje, preko tapas zalogaja iz Pinčo bara, škampa chefa Tomislava Karamarka, do roštilja koji pripremaju Tabay i Picnic Mingle and Fun, ponuda je raznolika i kreativna. Za one sklone slatkom tu je i desertni kutak Štorije, dok su zaokruženi gastro poticaj naposlijetku upotpunili lokalni vinari i craft pivovara Brewtail. Glazbenu pozadinu šušuru na tržnici osigurao je danas DJ Marko Milin, poznati glazbeni motivator iz Zadra.

Manifestacija je od prvog dana privukla pažnju i građana i gostiju, a dodatnu podršku dala je lokalna vlast, ali i nacionalna – među posjetiteljima su bili predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, gradonačelnik Šime Erlić i župan Josip Bilaver, osim što su obišli svaki štand i razgovarali s ugostiteljima, obišli su i plato iza palače Cedulin koji se uređuje kao budući prostor za sajmove i koncerte, a koji bi trebao biti spreman do početka Adventa, koncem idućeg mjeseca.

Namjera organizatora je jasna – oživjeti grad i izvan turističkog špica razdoblja, potaknuti kreativnost i razvoj lokalne gastro scene, ali i vratiti Pijaci njezinu staru ulogu – onu središnjeg mjesta susreta i druženja. Pijat na Pijaci tako je podjednako gastro događaj, i platforma za predstavljanje novih ideja i koncepata, kako među profesionalcima, tako i među građanima koji u starom prostoru traže nova iskustva.

Podršku projektu dali su Grad Zadar, Turistička zajednica grada, Tržnice Zadar, brojni ugostitelji i proizvođači. Ovakav format, ističu organizatori, već sada pokazuje potencijal da postane nezaobilazni dio zadarske kulturno-gastronomske ponude – ne samo za turiste, već prije svega za Zadranke i Zadrane svih generacija. Jer Pijaca, poručuju, pripada svima. (PL)

Objava ‘POSTAVLJEN’ PIJAT NA PIJACI Nova gradska scena na tržnici oduševila već prvi dan pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Objava NAŠA ZADARSKA ŠPICA Tamo gdje se jesen nosi u kratkim rukavima, a subotnja šetnja nije samo šetnja pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Iako je listopad već dobrano zakoračio u svoje jesensko poglavlje, Zadrani su i ove prve subote u mjesecu – unatoč temperaturi koja se sramežljivo penjala tek do 15 Celzijevih – ispunili staru gradsku jezgru. Kalelarga, Forum i Trg opet su se pretvorili u modnu pistu, pozornicu, kafić na otvorenom i šetnicu gdje su svi sve i svatko svakoga poznaje, barem odnekuda.

Sunce je bilo tu, ali ga se moralo tražiti između ‘zubatih’ zraka. Neki su odlučili da je vrijeme za kaput, drugi da kratki rukavi još nisu rekli zadnju. Sredine nije bilo – ili slojevito kao da će na planinarenje, ili ljetno kao da tek stižu s plaža Borika ili Kolovara.

Modni stil? Šarolik, ali samouvjeren, tipa- mix kombinacija, kompilacija…

Na glavnom gradskom mostu – red za ulazak u subotu. Prelazak iz svakodnevice u đir, ritual bez kojeg ne može proći vikend Zadranki i Zadrana. Bicikli uz šetače kao da je proljeće, psići koračaju ozbiljno kao da znaju da su dio scene, a dječja kolica guraju se s uvježbanom vještinom, između štandova i kafićkih stolova.

Mobiteli su, naravno, produžena ruka – svatko nešto fotka, snima, šalje, skrola. Selfiji se pletu kao pletenice, a najčešći kadar – “ja i sunce, ja i kava, ja i pas, ja i ona s faksa koju nisam vidjela godinama”.

Miris kave miješa se s razgovorima.

“Malih bilih u velikima” i makijata posluženo je više nego nekada naslovnica dnevnih novina. Opušteno se sjedi, komentira, klima glavom i podiže obrve – teme su klasične: “šta ti radi mali sad, jel još u igri Irska?”, “a ova ona politika, bez teksta!”, “vidija si onu smišnu?”, “di su nestali gledatelji s Višnjika?”

I dok se u pozadini, iz jednog od lokala, razliježu stihovi Olivera i Tomislava Ivčića, čini se kao da je grad zapeo između ljeta koje ne želi otići i jeseni koja još nije sigurna treba li stvarno doći. Ljudi u japankama gledaju Kineskinje u čizmama. Oni u vunenim šalovima odmjeravaju one u minicama i špalina majicama.

Turista još ima, dovoljno da se čuje mješavina jezika i naglasaka, ali sada više gledaju kako žive Zadrani, nego što gledaju znamenitosti. Kao da su shvatili da je najveća atrakcija zapravo – đir.

Na rivu se slijevaju zrake sunca, ali i tonovi “orgulja”. Kod Donata se prepričava tjedan i naručuje nova runda. Narodni je oduvijek bio srce, ali danas kuca u tempu laganog tempa. Nigdje žurbe, osim možda kod konobara. No, oni to već znaju – subota je, a subota je sveta.

I dok su se neki odlučili za lagani đir bez cilja, drugi su očito bili u misiji – vrećice iz butiga odaju tko je bio u shoppingu, a tko samo u šetnji. Neki su možda svratili “samo na jedan”, a ostali do zalaska. Pa tko im zamjera…

Sve je to uhvatio fotoobjektiv Arifa Sitnice, koji već godinama u krupnim slajdovima dokumentira duh grada – bez filtera, ali s puno osjećaja. Njegove slikice govore više od riječi: svaki osmijeh, slučajni susret i pogled u daljinu pričaju neki zamišljaj, doživljaj.

I tako, dok se listovi lagano u kalendarsku ranu jesen i zbiljsku podnevnu zimu spuštaju po Poluotoku, grad još uvijek poput nekuda u daljinu mladosti zagledanih djedica, pleše svoj valcer kasnoga, škrtoga “babljeg ljeta”. (PL)

Objava SUBOTNJI ĐIR ZADRA Kalelarga grije i kad nam to ne pokazuje termometar pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Prva subota jeseni. Posljednji dan rujna. Zadar na suncu. Dalmacija. Mediteran.

Forum diše mirisom kave, ritmom plesača. Makijato u ruci, sunce na licu. Pogledom se ispijaju i prolaznici.

Kalelarga krcata. Kratki rukavi. Još kraće suknjice, minice djevojaka prkose ‘babljim ljetima’. i nadolazećim zimama. Sunčane naočale na očima, mobiteli u zraku. Selfie za uspomenu. Psići u korak s vlasnicima. Djeca u kolicima koja određuju tempo roditeljima. Torbice u svim veličinama, šudari i Top tenisica, šeširići u svim bojama. Modna pista na otvorenom. Tradicija. Špica…

Na rivi gužva. Brodovi kod mosta. Morske orgulje sviraju svoje, zvuk valova miješa se s galebljim glasima i turističkim jezicima. Foša i Trg vrve, ljudi zastaju, ruku pod ruku. Zaljubljeni pogledi više od riječi. Blondina u crnom. Crnka u plavom. Efektni kontrasti.

Ćakula ide s politike do sporta. Europa i Hrvatska. Košarkaška križaljka. Jusup i uprava. Hajduk i Lokomotiva. Svaka klupa, svaki stol, svaka kavica – mali forum, rebus i rasprava. I beštima, i kontra, i puno smija.

Ma, subota u Zadru ima svoj ritam. Do kraja sporiji od radnog dana, ali do konca konca življi od običnog vikenda. Ritam koraka. Ritam ‘bacanja oka’. Ritam grada u srcu Zadranki i Zadrana.

I sve to je odnekuda uhvatio Arif Sitnica. Fotkao je ritmički, u krupnom, gotovo kao da rima nastaje klikom. Sitnica, a opet velika stvar – pokazati koliko mala subota u Zadru može stati u jedan običan i neobičan kadar. (PL)

Objava RUJAN I ‘ŠPICA’ Zadarski đir, prva jesenska subota, kratki rukavi, dugi pogledi i ritam grada pojavila se prvi puta na Antena Zadar.