Iako se u srijedu očekivala reakcija s Maksimira po pitanju statusa trenera Sergeja Jakirovića, to se nije dogodilo. “Profa” će barem još jednu noć prespavati kao trener Modrih.

Niko Kovač navodno je tijekom srijede titulirao kao prvi “pick”, prvi favorit Dinamove Uprave za nasljednika Sergeja Jakirovića, no od toga vjerojatno neće biti ništa. Dobro upućeni tvrde kako Kovač zapravo ni u jednom trenutku nije ni bio (realna) opcija i da ta priča ne drži vodu.

I tako će Dinamo u četvrtak ući s trenerom koji gotovo sigurno neće voditi momčad u subotu protiv Slaven Belupa u Koprivnici. Ili možda hoće. Sve je u Maksimiru moguće, ali ako ćemo realno – to ipak neće biti Jakirović. Preživio je “Profa” Ballkani, Lokomotivu, PAOK, pa i Hajduk, ali Bayernovih 9:2 kako stvari stoje neće.

E, sad. Tko će ga zamijeniti? Očito Dinamo nema sigurno, dogovoreno rješenje u rukavu, pa je zato Jakirović i preživio srijedu.

A kandidata i zainteresiranih sigurno ne nedostaje. Spominju se Nenad Bjelica, Željko Sopić, u nekim kombinacijama i Igor Bišćan, Damir Krznar, čak i Vedran Ćorluka iako to vjerojatno nije realno s obzirom na njegov nedostatak iskustva. U ovoj situaciji Dinamu svakako treba neko iskusnije, provjereno ime.

Trebala je to biti srijeda, ali na kraju je Dan D – četvrtak. Dan odluke na Maksimiru, piše sportklub.n1info.hr.

Objava PUNO JE KANDIDATA Kovač nije taj, koga će odabrati Zajec? Danas je dan odluke na Maksimiru pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Predsjednik zagrebačkog Dinama Velimir Zajec (68) – za Antenu je prokomentirao sinoćnji težak poraz (0:3) Hrvatske – od Španjolske na Europskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj.

– Sjajna hrvatska generacija doživjela je težak poraz – ali to ništa ne znači. Imali smo dosta nesreće jer smo stvorili nekoliko prilika. Istina jest – da se ova generacija malo zasitila te da treba svježine. Uvjeren sam da ćemo dobiti Albaniju i Italiju te da ćemo proći dalje, govori na početku legendarni Zeko i nastavlja:

– Nisam vidio pravu Hrvatsku, jer smo naučili na kompaktniju i bolju igru, sinoć smo bili razočarani. Siguran sam u to da ćemo doći k sebi. Primijetio se i mali umor nakon naporne sezone, a neki igrači i ne igraju toliko puno, no, prostora za napredak sigurno ima. Toliko već godina nas reprezentacija oduševljava, ipak sam uvjerenja da u Njemačkoj – možda i nećemo napraviti rezultat kakav je dosad bio, ali siguran sam da ćemo proći skupinu, Modrić nije odigrao najbolje što može, slaže se s tim i Zajec:

– Ima i Modrić pravo – ponekad igrati na razini koja nije najviša. Nedostatak mu predstavlja činjenica što nije igrao nešto previše u Realu, ali vratit će se on, uopće ne sumnjam u to, osvrnuo se i na današnji super derbi na Stanovima:

– Volio bih da prođu i Zadar i Segesta, jer su mi simpatični i jedni i drugi. Mislim da je pozitivna stvar – da se i u Zadru igra dobar nogomet. To je grad koji je sportska sredina – košarkaški i nogometni grad. S kojim god sportom se Zadrani bavili – obavljaju ga kvalitetno. Prednost 2:1 Segeste nije velika – Zadar to može nadoknaditi. Neka bude sportska i fer utakmica, za kraj se osvrnuo i na novu sezonu SuperSport HNL:

– Hajduk je uvijek veliki protivnik. Četiri najbolja kluba u Hrvatskoj su Hajduk, Rijeka, Osijek i Dinamo, uvijek je između njih velika borba, a tako će biti i ove godine. Dinamo ‘puca’ na nekoliko igrača koje bi htio dovesti, ali financijska situacija nije toliko sjajna da se možemo razbacivati s novcima. U svakoj liniji tražimo jednog do dva igrača i to je Dinamova percepcija, zaključio je Zajec.

Objava VELIMIR ZAJEC: “HNK Zadar može nadoknaditi prednost Segeste 2:1!” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Velimir Zajec će ovih dana potpisati ugovor i tako će nakon dugo godina funkcija predsjednika Dinama postati profesionalna, a ne volonterska kao dosad. Kako doznajemo, Zajec će imati plaću sličnu onoj članovima Uprave, između šest i osam tisuća eura, što je manje nego što se nagađalo prethodnih dana, piše Index.hr.

Uz njegovu će se profesionalizirati i pozicija Sanjina Španovića, predstojnika ureda predsjednika i Zajecova savjetnika. Razlog profesionalizacije je Zajecova želja da u klubu ne bude samo protokolarna figura i osoba koja će se naslikavati s navijačima. Novi predsjednik želi aktivno sudjelovati u radu kluba, a posebno u sportskoj politici u suradnji s v.d. sportskog direktora Markom Marićem i njegovim suradnicima.

Time je zaokružen proces kadroviranja u Dinamu, barem zasad. Nova vlast u klubu formirala je niz odbora, koji će se baviti važnim pitanjima kao što su financije, stadion, sponzori i odnos s članovima.

I dalje se ne zna što će biti s članovima Uprave. Novi Izvršni odbor imenovao je Zvonimira Manenicu kao četvrtog člana i bez njegova potpisa ne može se donijeti nijedna druga odluka. Predsjednica Uprave Vlatka Peras, Darko Podnar i Danijel Tomačić zasad ostaju u klubu.

Objava MALO ŠOLDI U DINAMU Poznato je koliku će plaću imati Velimir Zajec pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Mjesec dana prošlo je otkako je Velimir Zajec postao novi predsjednik Dinama, piše N1.

Tim povodom Plavi su na svojoj službenoj stranici objavili veliki intervju sa Zajecom.

Intervju prenosimo u cijelosti:

“Da, prošao sam sve te faze, a najkomotnija i najbolja bila mi je igračka uloga. Tu sam bio doma jer sam imao sjajne suigrače, i to još dok su u momčadi bili Josip Lalić i Fikret Mujkić, iz starije garde bili su Filip Blašković, Ivica Miljković, kasnije i ona naša generacija s Markom Mlinarićem, Zlatkom Kranjčarem, Stjepanom Deverićem i ostalim sjajnim igračima iz te 1982. godine. Stvarno sam prošao sve, ali najljepši su igrački dani. A mislim da mi je ipak najteža ova sadašnja uloga jer sam došao u trenutku kad je teško, ali nadam se da će sve biti dobro. Imamo dobru momčad, borimo se na dva fronta, za prvenstvo i Kup, dobro guramo, ali znamo da je u nogometu svaka utakmica novo iskušenje i moraš stalno biti spreman na sve. Ako uspijemo isfurati ciljeve u ovoj sezoni sigurno ću biti najsretniji čovjek na svijetu”, naglasio je predsjednik Zajec.

Koliko ovaj vaš put, u kojem ste prošli sve instance, bili u rudniku, pomaže u sadašnjoj situaciji kad morate nadgledati cijeli sustav?

“Meni je to relativno lagano jer poznajem materiju, znam rad u prvoj momčadi, u juniorima, školi… Bio sam, primjerice, direktor škole u Panathinaikosu gdje sam između ostalih promovirao Giorgosa Karagounisa, Angelosa Basinasa koji su nosili grčku reprezentaciju do zlata na Europskom prvenstvu 2004. godine. Mislim da se u svim tim poslovima dobro snalazim. Dosta sam u kontaktu s igračima, puno pričamo, ne u stručnom pogledu nego općenito, to je jako važno za atmosferu koja je među nama jako dobra. Imamo uigran tim u klubu, u Izvršni odbor ušli su spretni, mladi ljudi koji pritom imaju i iskustva. Mislim da ćemo uz spoj stare garniture i nas novih napraviti dobar klub.”

Kad ste već spomenuli Panathinaikos, nameće se analogija s Dinamom. Većinu tih funkcija obavljali ste i u grčkom klubu. U čemu je osnovna razlika u radu u tim dvjema sredinama?

“Panathinaikos sam također dobro poznavao jer sam ondje prvo, naravno, bio igrač, i to u zrelim godinama. Možda sam čak najbolje svoje izvedbe pružio u Panathinaikosu. U Dinamu sam bio do 28. godine i tu sam također igrao jako dobro kao i u reprezentaciji, ali u Grčkoj sam bio potpuno zreo, bio sam oslobođen financijskih problema. Dvaput smo bili prvaci, a ja pritom dvaput bio proglašen najboljim igračem grčke lige tako da mi je ondje bilo lakše što se toga tiče. U tome je najveća razlika.”

Koliko je na završetak karijere utjecala teška ozljeda u Grčkoj. Igrač Iraklisa, Papadopoulos, zbog grubog je starta kažnjen sa 17 utakmica suspenzije.

“To mi je sigurno uništilo karijeru iako su me Dinamo i trener Miroslav Blažević pokušavali vratiti, željeli su da još igram. Ali, nisam više bio spreman igrati. Ta nesreća primorala me prekinuti igračku karijeru već u 32. godini.”

Kakav je prvi sken same momčadi, kakav je potencijal?

“Imamo sjajne igrače, tu su Bruno Petković, Martin Baturina, Stefan Ristovski, vratar Ivan Nevistić, puno je dobrih igrača da ne ulazim sad u pojedinačnu analizu. Ipak, mislim da u klubu imamo prevelik broj igrača pod ugovorom i da ćemo svi zajedno naći način kako sve to izbalansirati.”

Najavili ste dolazak sa svježim idejama, uzdizanje kluba na višu razinu, koji su bili prvi potezi?

“Prvo smo imenovali sportskog direktora što je jako važno. To je Marko Marić, ujedno sin našeg bivšeg vratara Zvonka Marića. Iznimno je aktivan, govori nekoliko stranih jezika, ima brojne kontakte i on je sportski direktor kakvog smo samo mogli poželjeti, on je pun pogodak. Tu je, između ostalih, i gospodin Dragutin Kamenski, izniman biznismen, koji može puno utjecati i na temi izgradnje stadiona. Bio sam na sjednici Dinamova Odbora za gradnju stadiona, čuo sam puno zanimljivoga, vidim da Grad želi pomoći… U ime naše vojske navijača tražimo pomoć i Grada i Vlade da se konačno krene u rješavanje ovog problema jer stadion je sramota za Zagreb i Hrvatsku.”

Možete li nam pobliže opisati ustroj u kojem su formirani odbori za konkretna područja djelovanja, tu je i ured predsjednika…?

“U uredu predsjednika je Sanjin Španović, upoznao sam ga preko knjige koju je pisao o meni, inteligentan dečko, znalac i neumoran u poslu, povukao sam ga u Dinamo. On je načinio prvi kontakt između navijača i mene, tako je sve počelo. Jako sam zadovoljan s tom suradnjom.”

Sportski rezultat visoko je na popisu prioriteta, ali kako složiti jednadžbu u kojoj valja promovirati mlade igrače, a istodobno postizati zapažene rezultate i na europskoj sceni jer obje su ove stavke ključne za egzistenciju kluba. Da parafraziramo stari slogan, ne čekaju vas med i mlijeko?

“Sigurno me ne čekaju med i mlijeko… U početku smo imali problem u momčadi jer su možda neki očekivali da ću doći i smijeniti trenera. A to nije moj model funkcioniranja. Uvijek sam pomagao trenerima, tako je bilo i u Panathinaikosu i u Dinamu. Trenerima treba pružiti priliku i povjerenje.”

Svojedobno ste rekli da je Miroslav Ćiro Blažević bio majstor spajanja ljudi, stvaranja zajedništva. Vaše početne poruke po dolasku bile su upravo u tom smjeru, da otvorena srca idete prema svim dinamovcima, svi zajedno, bez razdvajanja.

“Ćiro je primjer kako se radi u nogometu, i ne samo u sportskom dijelu gdje je bio majstor i u pripremi, majstor tehnike, taktike, a naročito motivacije. Pa, on je motivirao i navijače na našoj zapadnoj tribini, a kamoli ne na sjevernoj. Od njega smo puno naučili. Bilo je u mojoj karijeri puno trenera, ali Blažević je sigurno najbolji. Njemu zahvaljujemo na puno toga što mi sportaši znamo.”

Nezaobilazna je tema 1982. godina, u cijeloj priči možemo iščitati da je za taj uspjeh ključna bila atmosfera koju je, dakako, stvarao gospodin Blažević, ali u ranijim godinama i predsjednik Vid Ročić.

“Ročić je radio koliko je mogao, predsjednik tada nije imao toliko veliku ulogu, ali pokušao nam je osigurati mir i bolje uvjete za nas igrače. Bio je dosta jak u Gradu pa je igračima omogućio korištenje stanova koje su kasnije mogli otkupiti. Činio je to uz voditeljicu računovodstva, Zdenku Vašarević. Osobno nisam stigao biti među onima koji su dobili stan. Dakako, nisu ga mogli dobiti svi, a ja sam pritom malo pomagao u izboru. Uglavnom, Ročić je donio mir, a takav je i moj pristup, takav sam čovjek, želim miriti ljude. Takav je, uostalom, bio i trener Blažević i postali smo škvadra koju nije bilo lako pobijediti.”

Vaša slavljenička generacija imala je svoj uvod osvojivši (ne)priznati naslov prvaka 1979. godine i Kup 1980. U kojem ste trenutku potpuno počeli vjerovati da možete otići do kraja?

“Osvojili smo naslov prvaka 1979. i šteta što Dinamo nije napravio ništa da se to i formalno registrira. Što se tiče naslova iz 1982., još sam na onoj poznatoj turneji u Australiji osjetio da bi to mogla biti generacija koja će otići do kraja. Tamo smo se spojili kao momčad, potvrdu smo dobili u onim pobjedama protiv Crvene zvezde i Hajduka. To su bile najvažnije utakmice u tom prvenstvu, u njima smo dokazali našu snagu.”

Da malo evociramo stvaranje te momčadi na toj znamenitoj turneji po Australiji gdje je trener Blažević u standardnu momčad uvrstio nove bekove Bračuna i Cvetkovića, dok je Mlinariću dao dres s brojem 10… Vi ste bili Blaževićeva produžena ruka.

“Bio sam šef momčadi, kapetan, igrač koji je komunicirao s Ćirom. O svemu smo pričali, znao me saslušati oko svega, ali nisu to bili dugi razgovori. Nije ni trebalo previše razgovarati jer smo se kužili u sekundi. Imali smo iznimno kvalitetan tip suradnje. Bio sam predvodnik igrača, dečki su me slušali, bili smo frendovi, ružili smo u Karaki kod našeg Pave Kremenića gdje smo se znali naći poslije utakmice, eventualno popiti viski-kolu, ali samo taj jedan dan u tjednu jer nakon toga ide priprema za utakmicu.”

Mnoge i danas zanima kakav je zapravo bio sustav igre, tu se i neki sami akteri znaju sudarati u sjećanjima. Je li to bila igra s trojicom otraga, kako biste opisali svoju ulogu kao čovjeka iz pozadine, a opet box to box igrača, nekad četvorka, kasnije petica…

“Otraga smo praktički bili Dragan Bošnjak, Ismet Hadžić i ja kao trojica stopera. Kad god sam izlazio s loptom, onda je ostajao Bošnjak. On i Hadžić bili su šmekeri. Nismo imali trojicu klasičnih stopera visokih 190 cm, bili smo niski, ali nismo primali golove iz prekida. Igra je počinjala baš otraga, tu kreće nogometna majstorija. Otraga smo bili svi koji smo znali igrati, i Hadžić je imao finu tehniku, i Bošnjak i Milivoj Bračun na desnoj strani, fajter, i Zvjezdan Cvetković koji je znao ući na prekid ući, bio je dobar ljevak… Imali smo u toj generaciji, tih godina, sjajnu sredinu, u momčadi su bili Pero Bručić, Džemo Mustedanagić, Cico, Mlinka, Štef, Boro Cvetković, Bogdan…. To je bila naša snaga, nije se toliko mijenjalo jer nije bilo ni mogućnosti. Imali smo i solidnu klupu, naša je momčad bila dobro raspoređena. I to je najvažnije u nogometu, dobar raspored, osjećaj za igru. Mi smo možda prvi koji smo počeli s trojicom stopera, taj 3-5-2 sustav koji se mijenjao i u 3-4-3.”

Zabili ste jedan od najvažnijih Dinamovih golova, onaj za vodstvo na Poljudu, ali dojmljivo je da ste u toj sezoni i u ligi i u kupu kao igrač iz pozadine, imali čak sedam asistencija uz još jedan izboreni 11-erac.

“Imao sam tu slobodu u igranju, u kreaciji, u prekidima pa sam tako došao do tih brojki. Primjerice, u Panathinaikosu sam igrao čistog veznog igrača i to mi je bila najbolja pozicija. To sam igrao i u reprezentaciji. Bio sam osmica, ne desetka, išao sam gore-dolje, imao velik radijus kretanja. U Panathinaikosu sam puno više golova zabio jer sam dolazio u više prilika s obzirom na moju poziciju u igri. I to je moja prava pozicija. Tamo sam dosegnuo neki svoj vrhunac, dvaput igrao za reprezentaciju Europe, i to baš u veznom redu. Čak sam u jednoj od tih utakmica proglašen najboljim igračem što je ovjekovječeno onom fotografijom na kojoj mi Johan Cruyff predaje nagradu.”

U to je vrijeme ulogu Blaževićeva asistenta imao Rudi Belin, bili su kao yin i yang. Zbog Belina ste i zavoljeli nogomet u dječačkim danima?

“Kao dijete sam imitirao Rudija Belina, on mi je poslije bio i trener. Imao je vrhunsku tehniku, bio je sjajan izvođač slobodnih udaraca, to je bilo neviđeno, izvodio ih je kao da su jedanaesterci. Imao je ideju u nogometu. Bio je džentlmen koji je znao podvaliti dugu loptu, znao je sve o nogometu, možda mu je tek nedostajao dribling, ali u njegovoj igri to nije bilo bitno. Jedan je najbolji igrača Dinama svih vremena. Često smo kod njega, prijatelji smo, popričamo malo o starim vremenima. Bio mi je u nekoliko utakmica i prvi trener. Davao je mirnoću. Ćiro je, primjerice, bio pun energije, viceva i štoseva, a Rudač kao njegov asistent malo je umirivao. Bili su odličan tandem.”

Kakvi su bili vaši počeci, krenuli ste s Kraljevca, vi ste prošli na probi, ali vaši prijatelji iz kvarta nisu?

“Imali smo škvadru gore na Kraljevcu, na Zelengaju, u šumi iza naselja, znam da smo kopali, kosili, sadili travu kako bismo priredili igralište… Bili smo dobri, Pero, Zdravac, Krešo, dečki koji su sa mnom igrali i s kojima sam otišao na probu u Dinamo. Mene su primili, ali oni nisu prošli. I zato mi se više nekako nije išlo, a i činilo mi se daleko spuštat s Kraljevca pa na tramvaj, a sve to bez škvadre. Nije mi to bilo pravo i prestao sam. I jednog dana vidio me profesor Dujmović, koji je tada bio u Dinamu. Vidio me na Malom placu i pitao me zakaj ne idem opet na treninge. Rekao sam – ma, kaj bum sad s 15, 16 godina… Bio je prijatelj i s mojim profesorom u školi na Tuškancu, nagovorio me pa sam došao, ali relativno kasno, praktički sa 17 godina. I ušao sam u tu generaciju u kojoj su bili Kranjčar, stariji brat Mlinarić, Pšaker, Šutevski, braća Major… To je bila sjajna generacija, triput smo bili juniorski prvaci Jugoslavije. Nakon toga ušao sam u prvu momčad, prvu utakmicu igrali smo u Lici, uspio sam i zabiti prvi gol i tu je počela moja karijera. Za svoj sam uspjeh iznimno zahvalan i treneru Mirku Baziću koji je i mene i ostale mlade igrače znao gurnuti u pravo vrijeme, znao nam je prići na profesionalan i korektan način.”

U Panathinaikosu ste igrali osmicu, a jeste li sličnu poziciju imali u onim početnim danima u Dinamu?

“To je bila kombinacija. Recimo, jedan od trenera koji je iznimno kvalitetan i dobar u radu s mlađim uzrastima, Ivan Đalma Marković, naučio nas je puno toga. Primjerice, stalno je govorio o nogometnim trokutima, pokazivao nam na terenu, učio kako vezati i čistiti kopačke, raditi na nekim dijelovima za koje uopće ne znaš da postoje. Naučio nas je osnove u igri, u nogometnoj inteligenciji, kako igrati jednostavno, od prve, druge, kako ući u duele… Imam doma kompletnu knjigu njegovih bilješki koje je upotrebljavao u svojoj nogometnoj filozofiji.”

Radili ste s različitim profilima trenera, različitih pristupa, strategije, mentaliteta… Koliko vam je to pomoglo u kasnijem djelovanju?

“Kroz moj nogometni život prošlo je puno trenera, bili su tu i Tomislav Ivić, Ivica Osim, koji su bili sjajni treneri, bio je Miljan Miljanić, dobar čovjek i trener, naravno i Ćiro i Vlatko Marković. Recimo, Marković je bio posve drukčiji od Blaževića, naglasak je stavljao na snagu, puno trčanja… Kad se samo sjetim Dubrovnika i Kupara koliko smo trčali, to je bilo neviđeno. Ali sve nam je to pomoglo, svatko je imao udio u našim karijerama, svatko je u taktičkom i trenerskom smislu imao svoj način rada, sve su to bili različiti pogledi na nogomet. Najviše mi je dao Ćiro, ali od svakog nešto uzmeš i napraviš i nekakav svoj mozaik i to ti u karijeri pomaže.”

Taj mozaik mogli ste prvi put implementirati već sa samo 33 godine kad ste u travnju 1987. preuzeli funkciju tehničkog direktora, prvo kao v. d., a dva mjeseca kasnije i u punom profilu. Tada je predsjednik Marijan Cuculić bio na odlasku, Zdenko Mahmet u dolasku, kako pamtite te dane?

“Bilo je teško vrijeme. Mahmet je došao u teškoj situaciji, nije bilo novca.. Kupili smo tada Davora Šukera, posudio sam svojih 500 tisuća maraka, klub nije vratio, a Mahmet je uspio završiti posao s Osijekom. Trebao je i Alen Bokšić doći u tom paketu. Tada sam, međutim, pogriješio jer sam napravio razliku među igračima. Jedan je igrač dobio novac, a neki drugi nisu jer nije bilo sredstava. Došlo je tu do malog razmimoilaženja među igračima. Takvu pogrešku više nikad nisam učinio.”

U te dvije sezone Dinamo je imao dobre rezultate, dvaput bio doprvak… Što je nedostajalo za završni korak?

“Nedostajalo je malo pomoći od države, grada… Bili smo sami. Ono što smo uspjeli učiniti, to smo napravili sami. Nitko nam nije pomogao. Crvena zvezda je, primjerice, imala maksimalnu pomoć, mi nismo i tu je bila glavna razlika.”

Iz dosadašnjeg opusa u Dinamu u postigračkoj karijeri koji su vam trenuci najdraži, možda drugo mjesto u skupini Lige prvaka 1998., dvostruka kruna sa Zlatkom Kranjčarom 1996., cijela priča oko povratka imena Dinamo na Valentinovo 2000.?

“Ovo što ste naveli, to je to. Osvajanje dvostruke krune bilo je jako veliko, a isto sam uspio i u Grčkoj, i kao igrač i kao sportski direktor. Teško je izdvojiti te trenutke. Mi smo s Panathinaikosom primjerice, došli među četiri najbolje momčadi u Ligi prvaka. Nažalost, u igračkim danima s Dinamom nisam daleko otišli u Europi. Nismo bili toliko koncentrirani na Europu. Triput zaredom su nas zaustavili portugalski klubovi. Nismo bili spremni za Europu jer smo se maksimalno koncentrirali na domaće prvenstvo.”

Dvije zanimljive crtice za kraj, vi ste drugi predsjednik u povijesti koji je u ranijoj igračkoj karijeri nastupao za naš klub u službenim utakmicama, prvi je Franjo Staroveški koji je igrao još u doba Građanskog, a sugestivno je i što je prvi trening u povijesti kluba održan na igralištu na Tuškancu, na Jabukovcu.

“Ovaj prvi detalj nisam znao, a ovaj drugi sam nedavno saznao. To je moja škola na Tuškancu, na Jabukovcu, i taj podatak o prvom treningu u povijesti je nevjerojatan, sad još više cijenim tu školu. Dosta je to sugestivno, sad je ondje i spomenik i drago mi je da je to baš ondje. U ono vrijeme to, naravno, nisam znao”, provukao je predsjednik Zajec.

Objava Zajec o ciljevima s Dinamom, ali i 1982.: ‘Tad ću biti najsretniji čovjek na svijetu’ pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Gospodin i pravi sportaš. Tako Velimira Zajeca (68), velikana Dinama i hrvatskog nogometa, opisuju praktički svi suparnici još od vremena kada je kao igrač i kapetan vodio Dinamo, Panathinaikos i reprezentaciju Jugoslavije. Popularni Zeko isto djeluje na rivale već više od 30 godina i kao trener i dužnosnik, piše Index.hr.

Tako je reagirao i poslije pobjede Dinama kod Hajduka 1:0 za prolazak u finale SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa usred drame i velikih nereda. Neposredno nakon upada Torcide na travnjak Poljuda i stampeda navijača Hajduka prema igračima i navijačima Dinama dok je oko stadiona bjesnio sukob torcidaša i policije, Zajec, odnedavno predsjednik Dinama, izjavio je:

–Atmosfera je bila krasna kroz cijelu utakmicu, šteta što je došlo do nereda na kraju. Međutim, to je nogomet i ljudi se na ovaj način izražavaju. Bio sam s igračima. Nisam sve vidio pa ne mogu imati kompletno mišljenje. Šteta što se to događa u našem nogometu te mislim kako ćemo u budućnosti zajedničkim snagama to uspjeti spriječiti. Ja sam ponosan kako su nas dočekali ljudi iz Hajduka. Svi su sjajni, to su ljudi koji znaju nogomet i znaju sport, kazao je Zajec.

Objava PRAVI GOSPODIN Velimir Zajec: “Ponosan sam kako su nas ljudi iz Hajduka dočekali!” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Novi predsjednik zagrebačkog Dinama, 68-godišnji Velimir Zajec jučer je na povijesnoj izbornoj Skupštini – pobijedio 87- godišnjeg Mirka Barišića koji je otišao u povijest – nakon 24 godine koliko je proveo na vrhu “Modrih”.

Bad Blue Boysi su “vatreno” ispred Maksimira proslavili Zajecovu pobjedu, te su tako okončali svoju dugogodišnju borbu za demokratizaciju Dinama. S druge strane, lista “Dinamovo proljeće” vjeruje kako ima kvalitetne ljude za sve funkcije unutar Kluba.

U razgovoru za Antenu Zadar – Zajec je spomenuo i Košarkaški klub Zadar, ali i HNK Zadar – klub iz četvrtog ranga hrvatskog nogometa.

– Jako sam sam sretan što ima Dinamovih navijača i u Dalmaciji. Poručio bih im da idemo naprijed – nema predaje, idemo pokušati napraviti što više za Dinamo koji je jedan gospodski Klub. U tom kontekstu nastavlja se naš put, legendarni Zeko nije zaboravio spomenuti navijače Dinama:

– Izabrali su me većinom navijači – iako je jučer bila sjednica na kojoj su glasovali i svi članovi Skupštine – jer svi smo mi navijači, imao je poruku i za BBB I Torcidu:

– Miroljubljiv sam čovjek i ne volim nasilje. Moramo voljeti svoje klubove, ali bez nasilja. S naših terena nasilje trebamo izbaciti – kako bi prevladalo prijateljstvo i ljubav, pitali smo ga i za HNK Zadar koji igra tek u četvrtom rangu hrvatskog nogometa:

–  Zadar ima takvu povijest i sigurno mora biti bolji. Vjerujem da će doći do onih visina na kojima je bio, uslijedilo je i pitanje o KK Zadar i o mogućnosti da i njegovi navijači demokratskim putem sudjeluju u izboru za klupskog predsjednika:

– Mislim da je to jedan dobar put. Sigurno da navijači plus ljudi – koji su u košarci i koji to financiraju – moraju imati svoje odluke. Zajedništvo u donošenju odluka jako je bitno kako bi se spojile sve strane – to je najvažnije. Iako ne poznajem situaciju u KK Zadar pa ne bih htio “soliti pamet” – jer svaka sredina odlučuje o sebi. Ali ovo je put – u kojem se sport približuje narodu, a narod sportu, po meni je to najbolje, kazao nam je Velimir Zajec.

Objava VELIMIR ZAJEC ZA ANTENU ZADAR: ” Demokratski put dobar je i za KK Zadar!” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Okončani su izbori za predsjednika Dinama, piše Index. Novi predsjednik kluba je legendarni Velimir Zajec. To je velika pobjeda navijača i liste Dinamovog proljeća s koje je on ušao u skupštinu. Dobio je ukupno 31 glas od 52 prisutnih skupštinara. Barišić ih je dobio 19, dok su dva suzdržana.

Uskoro slijedi imenovanje Izvršnog i Nadzornog odbora.

Objava Velimir Zajec novi je predsjednik Dinama pojavila se prvi puta na Antena Zadar.